| Abstract | Current scientific considerations still fail to capture the prevalence and significance of the Croatian dry stone heritage despite their increasing relevance in the framework of research, institutional environmental and cultural protection, as well as in the activities of the non-governmental organisations. The aim of this research was to capture its extensiveness, diversity, historical circumstances, and values of an important component of the Croatian Adriatic landscape. In this thesis, term valorisation comprised a multi-method approach, and was applied to the geographical area of the Cres-Lošinj archipelago in Croatia. By combining a GIS-based cartographic production and analysis with the in-situ recording of the dry stone structures, accompanied by literature-based or ethnography-based descriptions, the objective was to lay a foundation in understanding their distribution and characteristics. This task was followed by drawing correlations between the dry stone wall landscape-scale patterns to local historical socioeconomic circumstances to address the queries of time-depth data of their structures. Finally, the benefits arising from the dry stone walls were reviewed, especially those appurtenant to the ecosystem services framework, to assist future monetary valuation approaches and management discussions. The research results include the establishment of a GIS database and full quantification of the dry stone walls of the Cres-Lošinj archipelago, a review and assessment of the heritage diversity, use, and its distinctiveness in the context of the Croatian Adriatic and within the case study area. A scientific value of the dry stone wall patterns as indicators of historical events is demonstrated. With the example of the Cres olive grove, another lens of valorisation was discussed – namely, recognition under the cultural landscape category. Finally, initial steps for the conceptualisation of a valuation model were provided. |
| Abstract (croatian) | Suhozidna baština čini jednu od važnijih sastavnica hrvatskoga jadranskoga kulturnoga poljoprivrednog krajobraza. Suhozidi postaju dio domene politika ruralnoga razvoja, vrednovanja krajobraza, a zbog usluga ekosustavima, priznaju se i kao važan element u očuvanju okoliša. Umijeće suhozidne gradnje priznato je kao nematerijalna kulturna baština na državnoj i međunarodnoj razini. Unatoč povećanju aktualnosti tema suhozidnih struktura, i unatoč ugrožavajućim tendencijama deagrarizacije, sukcesije vegetacije te nove izgradnje, hrvatske suhozidne strukture u znanstvenoj su literaturi i dalje nedovoljno zastupljene. Kako bi se smanjila parcijalnost dosadašnjih istraživanja te odgovorilo na određena istraživačka pitanja, suhozidnoj baštini u ovom se radu pristupa uzimajući prostor cresko-lošinjskoga otočja kao studiju slučaja. Smatra se da je spomenuti prostor nedovoljno istražen, međutim dovoljno reprezentativan za kontekst jadranske Hrvatske i Sredozemlja, područja koja karakteriziraju slični geomorfološki, klimatsko-vegetacijski i društveni utjecaji.
Na primjeru predmetnoga područja, ciljevi su ovoga doktorskog rada ustanoviti rasprostranjenost, raznolikost i stanje suhozida, pojasniti genezu suhozidnih krajobraznih uzoraka te postaviti osnovu za daljnja istraživanja gospodarske isplativosti obnove suhozida izrađujući replikabilni model valorizacije suhozida. Suhozidne strukture sagledavaju se u trima geometrijskim oblicima: kao linije (suhozidi), kao točke (pojedinačna struktura) te kao poligoni (suhozidni krajobrazni uzorak), a primjenjuju kombinirani kabinetski i terenski postupci rada, koji uključuju pregled literature, razgovore s lokalnim stanovništvom, analize u GIS-u te fotografsko bilježenje.
Aktualnost i problemi objekta istraživanja kratko su predstavljeni u prvom („Uvod“), a metodologija u drugom poglavlju rada („Materijali i metode: pristupanje suhozidnoj baštini cresko-lošinjskoga otočja“). Terminom „valorizacija“ obuhvaća se nekoliko pristupa kojima se adresira fenomen suhozidne baštine, zbog čega su objekti istraživanja, metode i pregledi literature dodatno elaborirani kroz središnja četiri poglavlja (3-6).
Treće poglavlje rada („Otkrivanje suhozidne baštine cresko-lošinjskog otočja“) predstavlja pregled rezultata terenske in-situ inventarizacije suhozidnih struktura cresko-lošinjskoga otočja. Ovaj dio istraživanja provodi se s ciljem identificiranja
prostorno specifičnih i/ili prethodno nezabilježenih otočnih suhozidnih struktura te njihovo stavljanje u kontekst dosad poznatih struktura na području jadranske Hrvatske. Svaka je suhozidna struktura prikazana geolociranim terenskim i/ili zračnim fotografijama te njihovim opisima. Suhozidne višeprostorne ovčare dodatno su provedene kroz kratki model vrednovanja. Opisi i vrednovanja temeljena su na terenskim zabilješkama, kazivanjima lokalnoga stanovništva te podacima dostupnima iz literature te digitalnih ortofoto karata.
Navedeni kvalitativni podaci u poglavlju četiri („Kartiranje suhozida cresko-lošinjskoga otočja“) upotpunjeni su njihovom kvantifikacijom te njihovim smještanjem na karte na temelju vektoriziranja rasterskih snimaka u geografskim informacijskim sustavima. Cilj ovoga dijela istraživanja jest dopuniti parcijalnost dosadašnjih prostornih podataka suhozida i ustanoviti njihovu duljinu. Suhozidi cresko-lošinjskoga otočja digitalizirani su uglavnom na temelju ortofoto snimaka iz 1953. godine. Trećim i četvrtim poglavljem kumulativno je postavljena temeljna baza podataka o rasprostranjenosti i karakteristikama suhozidne baštine cresko-lošinjskoga otočja.
U petom poglavlju („Suhozidni krajobrazni uzorci i povijesni procesi koji ih određuju“) ispituje se hipoteza vrijednosti suhozida za potrebe znanstvenih istraživanja. Konkretno, na primjeru pet unutar-otočnih studija slučaja ispituje se korelacija između krajobraznih suhozidnih uzoraka tih područja i poznatih povijesnih okolnosti. Na taj se način posredno adresira problem često nepoznate geneze suhozidnih područja. U ovom poglavlju djelomično se potvrđuje hipoteza da se kartiranjem i detaljnom analizom suhozida i njihovih uzoraka stvaraju nova saznanja o njihovoj genezi i funkciji.
U poglavlju šest („Prema valorizaciji suhozidne baštine“) daje se pregled funkcija suhozida unutar usluga ekosustava u kontekstu cresko-lošinjskoga otočja. Adresira se uloga suhozida u poljoprivredi, u krajobraznoj estetici, njihova vrijednost za bioraznolikost, za „osjećaj mjesta“ i „osjećaj identiteta“. Ustanovljeni su indikatori u korist hipoteze da suhozidi predstavljaju važan gospodarski resurs, međutim, izračun omjera troškova i koristi ulaganja u obnovu suhozida i suhozidnih krajobraza zahtjeva zasebna dodatna istraživanja.
Sedmo poglavlje rada („Zaključci“) kumulativno obuhvaća prijedloge za daljnja istraživanja te zaključke rada.
Rezultati ovoga rada obuhvaćaju GIS bazu vektoriziranih suhozida, izračunatu ukupnost svih suhozida cresko-lošinjskoga otočja izgrađenih do 1953. godine, kao i njihovu gustoću unutar zasebnih otočnih regija. Nadalje, utvrđena je korelacija između suhozidnih krajobraznih uzoraka i povijesnih okolnosti. Izrađen je katalog i tipologija suhozidnih struktura te su iznesena zapažanja i zaključci o posebnostima cresko-
lošinjskih suhozidnih struktura u odnosu na ostale strukture jadranske Hrvatske. Dan je pregled aktualnih funkcija suhozida s konkretnim prijedlozima za daljnja istraživanja, dok su modelom vrednovanja izdvojene vrijedne višeprostorne suhozidne ovčare. Na primjeru maslinika grada Cresa predložen je aspekt valorizacije suhozidnoga krajobraza kroz designaciju toga prostora kao zaštićenoga kulturnog krajobraza.
Znanstveni doprinos ovoga rada ogleda se u detaljnom prikazu ukupnosti, kompleksnosti, rasprostranjenosti i vrijednosti suhozidne baštine predmetnoga područja. Predočavaju se različite dimenzije istoga fenomena - povijesna, arhitektonska, kartografska, društvena i baštinska. Predložene su metode vektorizacije i valorizacije replikabilne za istraživanja suhozidnih krajobraza na drugim područjima jadranske Hrvatske. U praktičnom smislu, vektoriziranom bazom prostornih podataka suhozida stvoren je alat za njihovo upravljanje te su dobiveni temeljni podaci potrebni za daljnja istraživanja ove važne komponente jadranskoga poljoprivrednoga kulturnog krajobraza. |
