| Abstract | Ovaj diplomski rad dokumentira etnobotaničku upotrebu bilja u zapadnoj Hercegovini, točnije općine Ljubuški i mjesta Klobuk, s ciljem očuvanja tradicionalnog znanja koje nije do sada dokumentirano te je ugroženo radi promjene načina života te socio-ekonomskih prilika. Intervjuiranjem starijih članova lokalne zajednice prikupljeni su podaci upotrebe ukupno 90 vrsta samoniklih i kultiviranih biljaka, uključujući njihove lokalne nazive, metode pripreme i primjene. Zabilježene su biljke za liječenje zdravstvenih problema (poput probavnih smetnji, kožnih bolesti i respiratornih tegoba), za religiozne svrhe, prehranu ljudi i životinja, te za gospodarske svrhe (gradnju kuća, izradu oruđa itd.). Tijekom svakog intervjua prosječno je spomenuto 17,3 biljnih vrsta. Najčešće spominjane vrste u istraživanju su: ružmarin (Rosmarinus officinalis, 85%), lavanda (Lavandula angustifolia, 80%), maslina (Olea europaea, 80%), smilje (Helichrysum italicum, 75 %) i duhan (Nicotiana tabacum, 75 %). Zabilježene su promjene u upotrebi biljaka kroz povijest do danas, pri čemu se neke tradicionalne metode i dalje primjenjuju, dok su druge gotovo zaboravljene. Rezultati su uspoređeni s postojećim etnobotaničkim studijama, čime je dan širi kontekst etnobotaničke upotrebe bilja u zapadnoj Hercegovini. Rad naglašava važnost očuvanja nematerijalnih izvora znanja kao dijela kulturne baštine te ističe potencijalnu sinergiju između tradicionalnog znanja i suvremene znanosti, što može doprinijeti razvoju novih terapijskih pristupa i očuvanju biološke raznolikosti. |
| Abstract (english) | This thesis documents the ethnobotanical use of plants in western Herzegovina, specifically in the municipality of Ljubuški and the village of Klobuk, with the aim of preserving traditional knowledge that has not yet been documented and is threatened by changes in lifestyle and socio-economic conditions. By interviewing elderly members of the local community, data were collected on the use of a total of 90 species of wild and cultivated plants, including their local names, methods of preparation and applications. The documented plants are used for treating health issues (such as digestive problems, skin diseases and respiratory ailments), for religious purposes, human and animal nutrition, as well as for economic purposes (house construction, tool-making, etc.). On average, 17.3 plant species were mentioned during each interview. The most frequently mentioned species in the study are: rosemary (Rosmarinus officinalis, 85%), lavender (Lavandula angustifolia, 80%), olive (Olea europaea, 80%), immortelle (Helichrysum italicum, 75%), and tobacco (Nicotiana tabacum, 75%). Changes in the use of plants throughout history up to the present day were noted, with some traditional methods still being applied, while others are almost forgotten. The results were compared with existing ethnobotanical studies, providing a broader context of the ethnobotanical use of plants in western Herzegovina. The thesis emphasizes the importance of preserving intangible knowledge as part of cultural heritage and highlights the potential synergy between traditional knowledge and modern science, which can contribute to the development of new therapeutic approaches and the conservation of biological diversity. |
