| Abstract | Početak uzgoja vinove loze u Istri vezuje se uz antiku, a bitan napredak donijeli su Rimljani. U 4. stoljeću, prihvaćenjem kršćanstva, vino je zadobilo veliku važnost kod puka. Tijekom stoljeća razvoj se nastavljao, ponekad prekidan razdobljima epidemija i ratova, no istarska vina redovito su bila darivana najvišim dužnosnicima u znak štovanja i zahvale. Vrhunac razvoja događa se u 19. stoljeću kada vinogradi zauzimaju više od trećine obradivih površina. Dolazi do znatnog pomaka u znanstvenom pristupu. Nakon napada filoksere, uslijedile su obnove vinograda, uvođenje američkih podloga, introdukcija stranih sorti, znanstvena istraživanja i podizanje matičnih nasada autohtonih sorti. Glavna sorta obnove bio je Teran crni. Nakon ponovnog uspostavljanja stabilnosti, prekinula ga je „Velika vinska kriza“ te talijanska okupacija Istre kada stagnira razvoj vinogradarstva. Nakon II. svjetskog rata i podizanja novih nasada, bilo je 16 998 ha vinograda. U Jugoslaviji je opala kvaliteta vina zbog poticanja kvantitete, umjesto kvalitete vina. Nakon Domovinskog rata, započela je zadnja obnova i razvoj, kako vinogradarstva tako i vinarstva, koja je postepeno dovela do toga da su istarska vina danas prepoznata i izvan Hrvatske. Vina su iznimne kvalitete, koja se konstantno podiže, kao i modernizacija podruma za što su zaslužni vinari i Porečki Institut za poljoprivredu i turizam. Istra je vinogradarska podregija Primorske Hrvatske, podijeljena na tri vinogorja. Najvažnije sorte danas su Malvazija istarska, Merlot i Teran. Prijelaz na bijele sorte dogodio se između dva svjetska rata zbog ekonomskih razloga. Današnja površina, 3101,19 ha, daleko je manja od nekadašnjih, no u prvom planu je kvaliteta vina. |
